Iako je Mataruška Banja prvi regulacioni plan dobila 1927. god. danas se suočavamo sa nepremostivim problemom divlje gradnje, jednostavnog graditeljstva bez nekog određenog stila. Mnogobrojne lokacije namenjene širenju parka, podizanju sportskih terena takvom vrstom gradnje su definitivno uništene. Između dva svetska rata akcionarsko društvo je podiglo "Kozaru" i "Triglav". Istovremeno žandarmerijski bolesnički fond podiže vilu "Morava" a potom, uglavnom pod uticajem francuske arhitekture, mnoga privatna lica podižu vile koje služe za izdavanje banjskim gostima. Do drugog svetskog rata podignute su vila "Stolovi", vila "Ibar", vila "Volga", vila "Vilotijević", vila "Studenica", vila "Karajović", vila "Luković", vila "Stojiljković", vila "Helvecia", vila "Kragujevac", vila "Maksimović", itd.
Urbanistički Zavod Srbije 1949. godine izrađuje nov urbanistički plan Mataruške Banje ali ni taj plan nije ispoštovan. Naglim prilivom stanovništva početkom 70-tih godina niču građevine pa i čitava naselja bez urbanističke dozvole. Zavod za urbanizam u Kraljevu, kao deo direkcije za izgradnju Kraljeva, juna meseca 2001. godine dobio je zadatak od opštine Kraljevo da pristupi izradi novog regulacionog plana Mataruške Banje. Ono što se između Prvog i Drugog svetskog rata moglo definisati kao začetak specifične banjske arhitekture odavno je prestalo da postoji. Banja je platila danak i socrealističkom stilu, ali isto tako i arhitektonskim stilovima, koji su postali dominantni, ali i neodgovarajući našim prostorima i kulturnoj tradiciji. Izdvojićemo tako na primer hotel "Termal", kao građevinu u stilu pagoda dalekog istoka potpuno neprilagođenog ambijentu gde je podignut.
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.